Ukratko, ono što se događa je prethodnica rađanja novog međunarodnog poretka, naizgled s tri pola (SAD - Rusija - Kina), a zapravo s dva pola, kao što je to bilo i prije, gdje su SAD i njeni zapadni saveznici s jedne strane, a Rusija, Kina i njihovi istočni saveznici s druge strane.

- Još jedna kriza, koju Evropa preživljava podsjeća na strahote dva svjetska rata. Posljedice rata, koji bjesni u istočnom dijelu evropskog kontinenta, neće biti ograničene samo na ovu regiju, već će se osjetiti u preostalim dijelovima svijeta, navodi se u analizi Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije.

Rusija je započela rat s Ukrajinom nakon nekoliko faza oscilacija i konflikata u međusobnim odnosima sve od raspada Sovjetskog Saveza (SSSR) 1990.godine.  Odnosi dvije zemlje doživjeli su kulminaciju na različitim nivoima, koja se okončala ruskom vojnom intervencijom.

Ruski tenkovi stigli su do predgrađa glavnog grada Ukrajine, Kijeva, u prizoru, koji podsjeća na ono što se događalo šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, kada su sovjetski tenkovi ušli u Prag i slomili  „praško proljeće“, podsjeća se u analizi i dodaje:.

Važno je istaći da se ne radi o tradicionalnom ratu ili sukobu dvije države oko sporne teritorije niti o predizbornoj propagandi, već o ratu sasvim druge vrste. Ovaj rat je prvi korak na putu ka uspostavljanju novog poretka u međunarodnim odnosima odnosno ponovne podjele sfere utjecaja na globalnom nivou.

Ovaj rat nije prva epizoda na ovom putu, prethodile su slične epizode u Gruziji – Abhaziji 2008, Krimu 2014, Siriji 2015,  Libiji 2019, Bjelorusiji 2020., Kazahstanu 2022. itd.

 
Rusija testira SAD i Zapad u Ukrajini

Ukrajina je nova epizoda, neće biti ni prva ni posljednja, ukoliko ruski predsjednik Vladimir Putin uspije u ovoj borbi na putu transformacije u međunarodnim odnosima, gdje se očekuju velike geopolitičke promjene na evropskom kontinentu, a potom i u Aziji pa čak u cijelom svijetu. Ono što se događa u Ukrajini je početak kraja postojećeg svjetskog poretka, koji je nastao kao posljedica pobjede zapadnog bloka predvođenog SAD nad istočnim blokom predvođenim bivšim SSSR-om početkom devedesetih godina dvadesetog vijeka.

Ukratko, ono što se događa je prethodnica rađanja novog međunarodnog poretka, naizgled s tri pola (SAD - Rusija - Kina), a zapravo s dva pola, kao što je to bilo i prije, gdje su SAD i njeni zapadni saveznici s jedne strane, a Rusija, Kina i njihovi istočni saveznici s druge strane. Rusija se neće zadovoljiti samo aneksijom Ukrajine, već bi kasnije mogla raditi na aneksiji Moldavije i neposredno vršiti pritisak na baltičke države, kao i na granice Poljske, Slovačke, Mađarske, Rumunije... itd. Rusija će nastojati uvjeriti bivše socijalističke države, da ih NATO ne može zaštititi, kao što je vidljivo iz ukrajinskog primjera.

Pravi ciljevi ovog rata prevazilaze Ukrajinu, drugim riječima ono što se događa nije samo vojna invazija na određenu zemlju, već ozbiljan ruski vojni poduhvat, da se preoblikuje ruska sfera utjecaja, koju priznaje NATO, te da se uspostavi nova sigurnosna struktura na linijama razgraničenja između Rusije i NATO-a putem pisanih garancija.

Preciznije rečeno, ako Putinov projekt uspije, svijet će biti suočen s prelaznom erom potpunog haosa i žestokih sukoba na međunarodnom nivou, sve dok taj novi poredak ne bude službeno potvrđen odnosno verifikovan od strane Zapada.

 
Plaća li Ukrajina cijenu svoje pogrešne politike i pretjeranih očekivanja od NATO-a i SAD-a?

Ukrajina plaća cijenu naivnosti svog mladog predsjednika Volodymyra Zelenskog  (ne umanjujući njegov patriotski zanos i herojski otpor), koji je žrtva praznih obećanja zapadnih i američkih zvaničnika, prije izbijanja vojnih sukoba. Ukrajinsko rukovodstvo ignorisalo je neke važne činjenice u svojim odnosima sa Rusijom kao što su sastav stanovništva Ukrajine, gdje Rusi čine 17% posebno u istočnom dijelu države te efekte istorijskih utjecaja sovjetskog perioda u kojem je Ukrajina bila dio SSSR-a, potrebe i brige susjedne Rusije kao supersile i na kraju carske ambicije ruskog predsjednika Vladimira Putina za oživljavanjem duha SSSR-a.

Rat je u toku, dolaziće do polarizacije, produbljivat će se podjele u međunarodnim odnosima, a vratiti se korak unazad je teško čak i nemoguće, pogotovo jer postoje faktori i ambijent, koji omogućavaju uspostavu bipolarnog svjetskog poretka, od kojih su najvažniji prisutnost snažnog predsjednika poput Putina s totalitarnom tendencijom, imperijalnim snom i sa sigurnosno-obavještajnom karijerom.

 
Zaljevske države neutralne u ukrajinskoj krizi

Tradicionalni američki saveznici u Zaljevu i na Bliskom istoku uglavnom žele da održe dobre energetske i geopolitičke odnose sa Rusijom.

Početkom ove godine Ujedinjeni arapski emirati (UAE) postali su nestalna članica u Savjetu bezbjednosti UN-a. Američki državni sekretar Anthony Blinken pred sastankom Savjeta bezbjednosti UN-a posvećenoj ukrajinskoj krizi pozvao je svog emiratskog kolegu šeika Abdulaha bin Zajeda da naglasi „važnost izgradnje međunarodne podrške za potvrđivanje suvereniteta Ukrajine“. A kada je došao 27.februar 2022. odnosno trenutak glasanja za rezoluciju 2623, UAE su ignorisali apel Vašingtona i pridružili su se Kini i Indiji odnosno bili su suzdržani prilikom glasanja, kao izraz frustracije UAE nad američkom politikom.

Emiratski stav je, da bi pozicioniranje moglo dovesti do još većeg nasilja i da u ukrajinskoj krizi njihovi prioriteti su, da ohrabre sve strane da upotrijebe diplomatiju i da pregovaraju o pronalaženju političkog rješenja, kako bi se ova kriza okončala, navodi se u pomenutoj analizi.

EU iznenađena i nepripremljena

Ukrajinska kriza prije ruske vojne invazije otkrila je velike razlike u stavovima zapadnih zemalja po pitanju odnosa sa Rusijom i ukazala na postojanje raskola u zapadnom savezu u vrijeme kada je kriza kulminirala. Ova kriza, koja eskalira u srcu Evrope sve od kraja Hladnog rata, a još akutnije od 2014.godine, najavljuje prekretnicu u historiji kontinenta. Učinci krize pokazuju, kako se nastavlja u etapama i da će imati ulogu u dalekosežnim promjenama u strukturi međunarodnih odnosa.

Budući da je to prvi veliki rat koji je izbio u Evropi od 1945.godine. Istina je, da je rat u Hrvatskoj (1991-1995), Bosni i Hercegovini (1992-1995), Kosovu (1999), za Evropljane imao lokalni karakter. Ukrajinska kriza je prvi evropski rat, poslije 75 godina, u kojem jedna zemlja napada drugu i nastoji da je okupira i smjeni njeno legalno izabrano političko rukovodstvo.

Do 24. februara 2022. prevladavalo je uvjerenje, da se to može desiti samo na Bliskom istoku, ili možda u Aziji i Africi, ali ne i u Evropi. To se sada promijenilo i vjerojatno će imati velike posljedice na odnose unutar EU posebno između njena dva glavna stupa „poražene“ Njemačke u Drugom svjetskom ratu  i „pobjednice“ Francuske...

Kako zaustaviti ovaj rat?

U ovom trenutku obje strane nemaju izlaznu strategiju, Putin ne može vratiti svoju vojsku kući bez neke pobjede, a Zelenski mu ne može dati ono što želi da postigne ratom, a u međuvremenu tri jaka posrednika (predsjednici Francuske i Turske  Macron i Erdogan te izraelski premijer  Naftali Bennett) zasada su nemoćni.

Postoje ratovi u kojima gube obje strane, a Putin je uvjeren da će vojna invazija povratiti poziciju Rusije kao velike sile, ali zato će platiti visoku cijenu na domaćoj i međunarodnoj sceni zbog 5.532 sankcija koje su uvedene, a polovina njih nakon sadašnje invazije na Ukrajinu (prije 24. februara 2022. Rusiji su već uvedene 2.754 sankcije, a u danima nakon napada još 2.778 sankcija, čime je ukupan broj sankcija porastao na 5.532.

Sa druge strane ukrajinski predsjednik Zelenski je vjerovao, da je njegov put prema Zapadu otvoren, ako ne za NATO, barem u EU, međutim poručeno mu je iz EU, da zasada Ukrajina ne ispunjava uvjete za članstvo. Ukrajinsko rukovodstvo nije vjerovalo upozorenjima o ruskoj vojnoj invaziji i ogromnoj cijeni, koju će platiti ukrajinski narod.

Analitičari smatraju, da samo sporazum pod pokroviteljstvom SAD i Kine može zaustavit rusko napredovanje. Postavlja se pitanja može li SAD izvršiti pritisak na ukrajinskog predsjednika Zelenskog? Sporazum će zahtijevati kompromis, a kompromis će otkriti da je Zapad natjerao demokratsku vladu Ukrajine, da se pokori diktatu moćne sile tj. Rusije, baš kao Arthur Neville Chamberlain u Münchenu 1938.godine,  koliko god to zvučalo brutalno istorija se ponavlja?