Svakih par mjeseci u Srpskoj se najavljuje donošenje Zakona o porijeklu imovine, ali stvarne volje za usvajanjem, pogotovo primjenom, nije bilo. Ta činjenica samo je glasnije potvrđivala da o zakonima odlučuju političari koji imovinu nisu stekli na transparentan način.

Transparency International BIH organizovao je danas u Banjaluci okrugli sto o nacrtu Zakona o utvrđivanju porijekla imovine i posebnom porezom na imovinu.

Cilj debate je sagledati rješenja iz nacrta, uporediti ih sa iskustvima iz Republike Srbije, koja je već donijela sličan zakon.

SDS je napisao i ponudio Zakon o ispitivanju porjekla imovine.  I SNSD je napisao svoju verziju Zakona o ispitivanu prorijeka imovine.  

Svako bi na svoj način da ispita sumnjivo stečenu imovine.

SDS-ov nacrt je odbačen u Parlamentu. SNSD-ov prihvaćen na istom mjestu. U toku su javne rasprave prije utvrđivanja prijedloga.

Hoće li biti izmjena za sada niko ne otkriva. Naši izvori iz resornog ministarstva tvrde da je mala zainteresovanost na učeću u javnim raspravama.  I dok se čeka na prijedlog i novu raspravu u Parlementu, upoređuju se iskustva sa Srbijom koja je početkom godine usvojila Zakon o utvrđivanju porijekla  imovine.

Ima li efekata za sada?

''O primjeni Zakona nema podataka, što se može razumjeti, jer još nije prošla prva godina primjene,  ali je velikim dijelom vezano za horničnu tajnovitost Poreske uprave koja nema običaj da objavljuje bitne podatke o svom radu i to je jedna od bojazni koja se može vezati za ovaj zakon'' – kaže programski direktor organizacije Transparentnost Srbija Nebojša Nenadić.

Poreska uprava će voditi sve poslove i u Republi Srpskoj. I u Srbiji i u Srpkoj magična cifra nakon koje reaguju institucije je 300.000 maraka. Ukoliko Poreske uprave svoje planove za kontrolu bude tretirale kao povjerljive dokumente, to bi moglo, kažu u organizaciji Transparentnost Srbije,da dovede do selektivne primjene zakona.

''Da bi ovakavi zakoni mogli da donesu efekte na polju borbe protiv korupcije kako u Srbiji, tako i u Republici Srpskoj, prioritetno predmet provjere trebalo bi da budu oni ljudi koji obavljaju javnu funkciju ili su obavaljali javnu funkciju i koji su samim tim imali priliku da steknu imovinu suprotno zakonu, odnosno, zloupotrebljavajući svoja ovlašćenja'' – kaže Nenadić.

Zakon je u Srpskoj svakih par mjeseci najavljivan, ali stvarne volje za usvajanjem, pogotovo primjenom, nije bilo. Ta činjenica samo je glasnije potvrđivala da o zakonima odlučuju političari koji imovinu nisu stekli na transparentan način.