Sve više građana ističe da je umorno od pandemije i načina života na koji su primorani. Psiholozi to objašnjavaju kao empatijski zamor.

"Tu sam danas da obavjestim javnost da je u Srpskoj registrovan prvi korona slučaj", rečenica je koju je ministar zdravstva Srpske izgovorio 5. marta 2020. koju su svi očekivali, ali niko za nju nije bio spreman.

Više od godinu dana poslije toga, situacija je i gora, i složenija, i neizvjesnija. Vlasti su jednako uspješne i neuspješne u saniranju stanja, vrte se u krug. Prećutno je prihvaćenja takozvana nova normalnost, a narod je na putu od straha do zbunjenosti, narodski rečeno – oguglao.

U uslovima u kojima se svijet nalazi teško je, kažu psiholozi, sačuvati mentalno zdravlje stanovništva. Zbunjenost, odsutnost, letargija opravdani su. Posljedica su karantina, otključavanja, zaključavanja, policijskih časova, otkaza, brojki, statistika…

"Postoji nešto što se zove empatijski zamor i kad smo izloženi lošim vijestima, na početku je to strašno kad čujemo da je neko umro od kovida, mi nemamo snage da se izborimo sa tim, ali kako je toga sve više mi onda nemamo snage da suosjećamo s tim i to postaje statistika", rekla je psiholog Dijana Đurić.

U toj statistici nedostaje konačna brojka i datum kraja. Dok do toga dođe, psiholozi savjetuju da se građani sklone od crnih statistika, jer one nemaju značajnu vrijednost.